Kako su stranci postali heroji pomažući nakon uragana

Old Fort u Sjevernoj Karolini idiličan je gradić u podnožju planine Blue Ridge. Za uobičajenih dana potok teče ispod natkrivenih mostova, a biciklisti i planinari istražuju obližnju zaštićenu šumu Pisgah.

„Ako ste starosjedilac, ne možete otići ni u trgovinu, a da putem ne sretnete 20 ljudi koje poznajete”, kaže Melissa, dugogodišnja stanovnica koja poznaje gotovo sve koji žive u gradu.

Dana 26. rujna 2024. godine, dok je harao uragan Helene, u tri je dana palo više od 394 cm kiše. Mirni potoci pretvorili su se u nabujale rijeke koje su odnosile kuće odvajajući ih od temelja i čupale stabla što su postojala generacijama. Na planinskim obroncima aktivirala su se klizišta, zatrpavala automobile, rušila električne stupove i odašiljače, pa su čitave četvrti ostale bez struje i bile odsječene od ostatka svijeta i najbližih susjeda.

„Taj je osjećaj doista neopisiv. Svima se život promijenio u tren oka”, kazala je Melissa.

Kako i inače to bude, stanovnici Old Forta odmah su pružili pomoć. „Svi u ovom kraju imaju nekakvo električno radno vozilo koje im služi za vožnju okolicom i u roku od 30 minuta svi su nahrupili ovamo donoseći svoj motorne pile i druge alate kako bi prionuli na raščišćavanje.”

Melisa je domaćin na Airbnbu već osam godina. Vlasnica je tri smještaja na Airbnbu na tom području i upravlja njima: jedan je u Old Fortu, jedan u Ashevilleu i jedan u Black Mountainu. „Obožavam zapadni dio Sjeverne Karoline i ništa me ne usrećuje više nego pomoći ljudima da se osjećaju što ugodnije, bilo da su ovdje na odmoru ili zato da pomognu našoj zajednici.”

Nakon uragana Melissa je u svojim smještajima putem programa Airbnb.org primila 24 volonterske skupine i 13 obitelji koje su morale napustiti svoje domove zbog uragana.

„Svaki dan netko u grupi objavi da njihova crkva ili neprofitna organizacija dolazi s hranom za 2000 ljudi”, kazala je. „I dalje ima ljudi koji su bez struje i bez posla.”

Amanda, volonterka iz Jamestowna u Sjevernoj Karolini, stigla je u Melissin smještaj na Airbnbu automobilom krcatim pelenama, adaptiranim mlijekom i potrepštinama za hitne slučajeve kako bi ih podijelila. Ono što je bilo u početku zamišljeno kao samo jedan dolazak pretvorilo se u obiteljsku misiju. Amanda je nakon toga nastavila dolaziti i sa svojom djecom, Avis (13) i Briggsom (10), a Melissini su smještaji s vremenom postali baza za pružanje humanitarne pomoći.

Prošlo je tri mjeseca od uragana Helene, ali Old Fort se još nije u potpunosti obnovio. No unatoč svemu tome, Melissini smještaji i dalje pružaju tračak nade za sve jer se tu okupljaju svi oni koji dolaze pomoći u obnovi njezinog voljenog rodnog grada.

„Primili smo nekoliko lokalnih stanovnika koji su izgubili svoje domove, ali i one koji su ostali bez struje, vode i interneta. Uspjeli smo čak povezati Starlink, što nam je puno pomoglo. Naravno, ugostili smo i mnogo volontera koji su nam došli pomoći iz drugih saveznih država.”

Djeca su se uključila i pomagala u sanaciji štete. Avis je pisala ohrabrujuće poruke koje su se slale uz obroke koji su se dijelili ljudima, a Briggs je pozdravljao svaki automobil koji bi dolazio u centar za donacije i tako postao „počasni zaposlenik mjeseca”. „Nikad ga nisam vidjela da tako naporno radi”, prisjeća se Amanda. „To je bila točka preokreta.”

Dani su se pretvorili u beskonačan niz aktivnosti koje treba odraditi. „Ustajali bismo u cik zore. Izašli bismo iz kuće čim bi svanulo, a dostave su ponekad potrajale sve do 9 sati uvečer”, kazala je Melissa.

Usred nastale pustoši Melissa je pronašla tračak nade u neočekivanim situacijama. Primjerice, kad je Avis odbila otići i sakrila se u kući kako bi ostala blizu gospođice Joyce, starije stanovnice s kojom se sprijateljila, ili kad joj je Amanda rekla kako bi se Briggs budio ujutro u 6 sati i pitao: „Idemo li kod Melisse? Što ćemo danas raditi?”

Melissu je upravo to iskustvo potaknulo da otvori vrata svog doma putnicima.

„Duboko sam dirnuta spoznajom kako su ljudi koji uopće nisu odavde odlučili pomoći našoj zajednici”, kazala je. „U kratkom vremenu postali su nam poput obitelji.”