Ugošćivanje pomaže ovom teksaškom rančeru da proširi svoje prelijepo zemljište

Superhost Michael može stati na bilo koji dio svog ranča u južnom Teksasu, pogledati u bilo kojem smjeru i reći vam točno što se nalazi u daljini. Svoje susjede zna po imenu, a poznaje i brojne vrste divljih životinja kao i svaki detalj ovog prostranog krajolika iskonske ljepote. Živio je i putovao svuda po svijetu već odmalena, ali ovo je njegov dom.

„Osjećam povezanost s ovom zemljom već od djetinjstva”, kaže. „Moj je djed ovdje uzgajao stoku. U tom sam razdoblju, kad sam kao dječak pomagao djedu oko stoke, vjerojatno i zavolio ovaj posjed i njegovu prostranost.”

Michael je paralelno odrastao u dva različita svijeta. Otac mu je bio inženjer, pa je živio u više od desetak zemalja prije nego što je došao u tinejdžerske godine. No ljeta je provodio na obiteljskim rančevima, od kojih je jedan bio u Teksasu, a drugi u Meksiku. U tinejdžerskoj se dobi vratio u Teksas.

Michael bi odveo stoku na ispašu i proveo tako nekoliko tjedana zaredom u osami. To je bilo posve drugačije iskustvo od djetinjstva koje je proveo u neprestanom pokretu, i to mu je pomoglo da doista shvati kolika je moć samoće.

„Civilizacija ima svoje prednosti, ali također ostavlja ožiljke i na neki način tjera ljude da sve odrađuju brzo”, kaže. „Smatram da je ovaj komad zemlje jedan od zadnjih dijelova netaknute prirode.”

Na ranču se Michael istinski povezao s prirodom. Kasnije se oženio, dobio dvoje djece i izgradio uspješnu karijeru u području medicinskih istraživanja. Sada svoje vrijeme provodi dijelom u kući pored jezera u Fort Worthu i dijelom u stanu u New Yorku, ali ta ga povezanost s prirodom zaista puni energijom, pa želi da i drugi to iskuse.

Dvoje je njegovih prijatelja iz Francuske 2010. godine kupilo ranč u blizini kako bi izgradili svoj drugi dom. Michael im je pristao pomoći. No budući da se par razveo u nekom trenutku tijekom radova koji su trajali dvije godine, on je preuzeo i projekt izgradnje i sam posjed.

Budući da se već tada gotovo u potpunosti prestao baviti svojim poslom u medicinskom sektoru i usredotočio na upravljanje nekretninama i rančem, Michael je odlučio iznajmljivati tu kuću. Prethodno se već bio koristio Airbnbom kao gost tijekom svojih putovanja u inozemstvo, pa mu se svidjela ideja da postane domaćin i podijeli s drugima ono što ga veseli. A ono što ga dosta veseli jest ova kuća koja nema priključak na energetsku mrežu, ali zato ima solarno napajanje i staklene zidove koji pružaju pogled na beskrajna prostranstva.

Michael je kuću oglasio 2013. godine i otad je prikupio gotovo 200 fantastičnih recenzija. Ova je kuća „jedna od najljepših i najposebnijih na svijetu”, napisao je jedan gost na Airbnbu. „Kad ste toliko udaljeni od civilizacije, vaš mozak odmah počne drugačije funkcionirati.” Neki drugi gost, pak, kaže da je boravak u njoj „iskustvo koje ćete zauvijek pamtiti.”

Ogrličasti pekari (op. prev. životinje nalik divljim svinjama), berberske ovce, američki mufloni, ptice grabljivice i „sve vrste gmazova koje možete zamisliti” lutaju ovim dijelom Teksasa u kojem se nalazi nacionalni park Big Bend. „Stvarno nema potrebe za umjetničkim djelima u kući”, kaže Michael. „Ne možete nadmašiti prirodu.”

Ugošćivanje omogućuje Michaelu da drugima otkrije „jedan od najljepših komada zemlje”, a istovremeno može raditi na očuvanje iskonske divljine te zemlje jer širi njezinu površinu, ali ne povećava količinu stoke.

„Za mene je to bit cijele priče”, kaže Michael. „Airbnb mi omogućuje da pokažem drugima ovaj predivan kraj, ali mi usto pruža i izvor zarade. Ugošćivanje mi pruža jedinstvenu priliku za ekološki uzgoj stoke u skladu s prirodom. Ne bavimo se intenzivnim stočarstvom jer pazimo na uravnoteženost. Kad kupimo dodatna zemljišta, odmah srušimo ograde i ostavimo sve tako otvoreno.”

Michael želi da mu sin i kći preuzmu posao. Zasad dolazi ovdje jednom mjesečno. Sve dobro funkcionira jer ima osobu koja se brine o kućanstvu i jer su sustav za sigurnost i zaštitu i postupak ulaska gostiju u smještaj automatizirani.

Michaela zaista veseli povezanost koju ostvaruje sa svojim gostima. Često razgovara s njima telefonom, osobito o ogrličastim pekarima (op. prev. životinje nalik divljim svinjama) koji lutaju po posjedu. Michael, koji sada i sam ima unuke, izmišlja zabavne zadatke za djecu, primjerice da provjere ima li vode u koritima za napajanje životinja ili da traže životinjske otiske.

„Šaljem ih u malu avanturu u kojoj će nešto i naučiti”, kaže. Čak im dopušta da imenuju telad koja dođe na svijet tijekom njihovog boravka na ranču.

Iako mnogi gosti dolaze tamo da bi posjetili Nacionalni park Big Bend, Michael kaže da većina njih na kraju ipak vrijeme radije provede na ranču.

„To je pokazatelj da su shvatili što je najvažnije kod ovog prostora: udaljenost od grada, ponovno povezivanje sa zemljom i pojednostavljen način života”, kaže Michael. „To je jedna od lijepih stvari kod ugošćivanja, kad ljudi počnu shvaćati što je zaista bitno.”

Biste li i vi željeli iznajmljivati svoj ranč ili neki drugi jedinstveni smještaj?