Mlada majka iznajmljuje šator i parovima pruža priliku za odmak od svakodnevnice

Superhost Donna iz Egmont Villagea na Novom Zelandu oduvijek je voljela pronalaziti kreativna rješenja kad bi se suočila s nekim problemom. Prije samo nekoliko godina, kad su se ova dentalna asistentica i njen suprug Shane preselili u rudarski gradić u Australiji, ona je vozila kamion kako bi imali od čega živjeti.

Kad su dobili prvo dijete, vratili su se na Novi Zeland kako bi bili što bliže obitelji. Kupili su kuću pored farme Donninih roditelja i kad je drugo dijete bilo na putu, počeli su razmišljati o tome kako osigurati sve što je potrebno za podizanje djece i istovremeno izbjeći da cijele dane provode na poslu.

Ideja da bi mogla postati domaćin Donni je sinula 1. siječnja 2019. na novogodišnjem kampiranju. Probudivši se vidjela je da je nedaleko od njih podignut šator i odmah je imala viziju kako bi takav šator prelijepo izgledao na farmi njenih roditelja. Gosti bi sigurno pohrlili.

„Odmah sam se zaljubila u njega”, kaže Donna. „Vlasnica šatora još nije uspjela ni popiti kavu, a već su je nagovorili da me povede u obilazak. Čim mi je rekla koliko takav šator košta, doslovno sam odjurila svome mužu i počela ga nagovarati da ga kupimo.”

Donna je smatrala da će im takav šator donijeti fleksibilnost u financijskom smislu. Sklopiva platnena konstrukcija koju drži samo jedan stup (klasičan dizajn poznat već stoljećima) lijepo je izgledala i bila cjenovno pristupačna. Oglašavajući šator na Airbnbu Donna je mogla drugim ljudima pokazati čarobnu ljepotu farme u vlasništvu njene obitelji i istovremeno imati dovoljno novca da ne mora raditi, već da bude kod kuće s djecom.

Još prije nego što su kupili šator marke Lotus Belle, Donna je znala na koji ga način želi oglašavati. Zamislila sam ga kao romantično mjesto za odmor na kojem nema interneta, idealno za one koji žele provesti vrijeme zajedno, a ne na internetu.

„I mi smo imali određenih poteškoća”, kaže Donna. „Jedva da smo se i viđali, a znam da je to problem s kojim se suočavaju i drugi parovi. Zaista sam željela stvoriti prostor u kojem se ljudi mogu ponovno povezati i prepustiti se romantici.”

Iz nekoliko je razloga bila sigurna da će uspjeti ostvariti svoju viziju. Prije svega smatrala je da će gosti biti u jednakoj mjeri očarani farmom kao što je ona. Osim toga, zaključila je da postoji tržište za ljude poput nje koji traže priliku da provedu kvalitetno vrijeme sa svojim partnerom ili partnericom.

„Željela sam stvoriti mjesto na koje dođeš, isključiš se i ponovno se povežeš sa svojim partnerom te se prisjetiš zašto ste se vjenčali i dobili djecu”, objašnjava Donna. „Mjesto na kojem napuniš baterije i vratiš se u život spreman to sve ponoviti.”

Shane je već imao iskustva s izradom ormarića, a Donna uživa u prenamjeni predmeta i izradi stvari vlastitim rukama, pa su odlučili prostor ispuniti kreativnim rješenjima u minimalističkom duhu. „Nastojimo da gosti imaju sve što im je potrebno i da ništa ne bude višak”, kaže Donna.

Šator se nalazi na širokoj drvenoj platformi s koje se dolazi do samostojeće kade spašene iz seoske kuće, a tu je i odvojeni prostor koji su sami sagradili te u njega smjestili WC i kuhinju. S prednje strane platforme raste lavanda, a tu je i staza koja vodi do otvorenog ognjišta, panjeva za sjedenje i barke pretvorene u stolicu s pogledom na potok.

Na krovu su solarne ćelije, jedna od rijetkih stvari koje su kupili. Služe za napajanje svega što smještaj sadrži, uključujući električne deke. U šatoru ima dovoljno mjesta za mali stol, sićušnu peć na drva i starinski sanduk za čuvanje stvari u kojem se nalazi mnoštvo knjiga i igara. Podnožje kreveta izradio je Shane, a uzglavlje Donna.

„Mi to nazivamo domišljatošću Novozelanđana. To je ona situacija kad pronađeš neku stvar i pomisliš kako bi je mogao upotrijebiti za neku drugu svrhu”, kaže Donna. „Nisam željela imati ništa uobičajeno. Željela sam da sve bude posebno. Upravo je taj dašak osobnosti ono što ljudi uvijek vole pohvaliti.”

Pokazalo se da je Donna imala potpuno pravo kad je vjerovala u uspjeh svoje vizije. U šatoru su se već odigrale četiri prosidbe, a ona i Shane moraju blokirati datume u kalendaru kako bi mogli i sami ponekad boraviti u šatoru.

Kad su zaradili prvih 25 000 USD od ukupnog uloženog iznosa, Donna je izračunala da će im se uloženi novac vratiti za 12 – 18 mjeseci bude li većina vikenda popunjena. No popunjavali su se čak i radni dani pa su već za šest mjeseci povratili uloženi novac.

„Činilo se potpuno suludim”, kaže Donna. „Još uvijek ponekad klimam glavom u nevjerici. Uvijek smo popunjeni.”

Donna kaže da im je oglašavanje smještaja na Airbnbu donijelo mnoge prednosti, kako opipljive tako i neopipljive. Sada radi kao dentalna asistentica samo jedan dan u tjednu, a nekoliko sati dnevno posvećuje brizi o smještaju i bavi se rezervacijama. Ostatak vremena provodi s obitelji.

„Pokazalo se da smo donijeli najbolju moguću odluku za svoju obitelj”, kaže Donna. „To mi daje dovoljno fleksibilnosti da mogu i dalje biti mama koja će doći po svoju djecu. Osim toga, ispunjava me ponosom. Istovremeno radim i nešto za sebe.”

Kad su tek uredili mjesto za glamping, Donna i Shane zaključili su da će, ako im ne krene posao s ugošćivanjem, barem imati jedinstveno utočište za sebe. No toliko su uspješni da sada planiraju kupiti i geodezijsku kupolu.

„Doista mi se sviđaju povratne informacije koje dobivamo”, kaže Donna. „Drago mi je da ljudi ovdje provode lijepe trenutke i da im je jasno što želimo postići.”

Za Donnu je ugošćivanje postalo mnogo više od nečega što će joj pomoći u ostvarenju svog cilja. „To je zaista dobar osjećaj”, kaže. „Ja sa svoje strane imam sve pod kontrolom, a Airbnb omogućuje da u poslovnom smislu sve bude vrlo jednostavno. Osim toga, znam da sam dio jedne veće priče.”